Velebit: Kuterevo – Dulibe – Korenski vrh

Velebit: Kuterevo - Dulibe - Korenski vrh

Korenski vrh nije izlet vrijedan spomena, truda i vremena ukoliko on ne uključuje posjet utočištu za medvjede. Do vrha vodi jedna staza bez posebno upečatljivih momenata, a pogled s “alternativnog“ vrha je ograničen samo na Ličku stranu Velebita, dok se pravi vrh nalazi u sred šume do kojeg vodi ukinuta staza sa sada izbrisanim markacijama po opasnom kamenom kršu. Tek zajedno s predivnom pričom o medvjedima iz Kutereva, Korenski vrh može postati dio jednog ugodno provedenog dana.

Spust

Info-Kuterevo_KorenskiVrh

Download

GPX-Download

O UTOČIŠTU... PAR RIJEČI

Utočište za medvjede u Kuterevu nije zatočeništvo medvjeda. Ne u smislu kojem ljudi refleksno misle da je. Utočište je druga šansa za mede koji bi sigurno uginuli u prirodi, koji su spašeni kao mladunci jer su im lovci ubili majku. Utočište je spas za mede koji bi bili uspavani u ZOO-u jer se isti trajno zatvara, a mede nema nitko za udomiti. Medvjedi u Kuterevu žive u zatočeništvu, istina, ali skrb i ljubav koju primaju od volontera i sela nadmašuje bogatstvo i mogućnosti Hrvatskog jezika, to se jednostavno mora vidjeti i osjetiti uživo.

Ali ovo nije priča o utočištu, to je već ispričano OVDJE. Ovo je priča o...

Kuterevo - utočište za medvjede

 

PRIČA O MEDVJEDICI IZ KUTEREVA

U posebno ograđenom, najzapadnijem dijelu utočišta za medvjede, nalazi se dom jedne usamljene medvjedice. Ima oko 33g. što je puno, čak i za medvjede u zatočeništvu. Ona je vidno manja naspram drugih medvjeda u susjednoj ponikvi. Ona je potpuno sama.

Slobodni medvjedi tijekom potrage za hranom prevale preko 20km dnevno, sve to po teškom surovom terenu, po otvorenim bespućima prirode. Ponikva u kojoj se medvjedica sada nalazi je svega 200m u širini i dužini. Posjetitelju medvjedičin trenutni životni prostor može djelovati tužno u odnosu na divljinu kojoj ona pripada, međutim utočište je mali raj naspram njezinog bivšeg doma.

Medvjedica je u Kuterevo stigla prije par godina, iz sada zatvorenog tužnog i tmurnog Splitskog ZOO-a. Stigla je zajedno s mužjakom koji se nije probudio iz anestezije tijekom kastracije unutar utočišta. Sama i stara, čitavu prvu godinu je provela unutar maloga natkrivenog prostora u gornjem dijelu ponikve. Trebala joj je čitava godina da konačno izađe i istraži svoj novi čudnovati prostor.

Medvjedica je gotovo tri desetljeća provela u kavezu od betona, na vrhu Marjana (slika desno). Nije okusila zemlju, nije vidjela stablo, nije mogla hodati ni 20 metara u jednom smjeru. Sada premještena u ponikvu s zemljom, s travom, sa stablima, ona se grčevito drži čitavu godinu svojih 5m unutar natkrivenog prostora, sama i prestrašena. Kako ne bi? Cijeli život nije znala da postoji išta drugo, išta više u životu od betonske ćelije. Ograđena ponikva, sa stablima, grmljem, travom i zemljom djeluje ogromno, djeluje zastrašujuće.

Da se nisi usudio sada biti tužan zbog medvjedice, nemaš pravo na to.

Rodio si se u betonskoj džungli; djetinjstvo si proveo u betonskoj kući ispred magične plastične kutije koja cjelodnevno emitira slike prirode, pravoga života negdje s drugog kraja svijeta; odrasteš i ako imaš sreće, voziš se svaki dan u limenom vozilu od svoga betonskog doma do betonskog ureda, gdje provodiš veći dio života; godine se nižu jedna za drugom, a ti maštaš i sanjariš o slobodi, prstom listaš i lajkaš sva ta divna mjestima koja postoje, koja želiš jednom u životu posjetiti, ali ne možeš, ne stigneš, jer moraš raditi, jer si moraš priuštiti veći betonski kavez, novo limeno vozilo, skupu modernu odjeću; identični robovlasnički život za svoje potomke; a onda, prije ili kasnije završiš u jednoj drugoj betonskoj zgradi, u zgradi gdje se bolesni ljudi prvo odlaze liječiti, a potom umrijeti; a nakraju ni u smrti ne pronalaziš put do zemlje, jer će te spaliti ili spustili u betonsku grobnicu u drvenom kovčegu. Svijet će nastaviti dalje bez tebe, a ti sve što si znao je beton, asfalt i zlatni kavez u kojemu si proveo svoj bijedni život, a sada žališ staru medvjedicu.

Svi smo mi ta medvjedica htjeli to ili ne. Jedni više, drugi manje.

Ako shvaćaš da umjesto medvjedice zapravo žališ sebe, svoj život do sada, ako si svjestan te činjenice, ako te ona uznemiruje, ako te potresa do kosti, pitanje je što planiraš učiniti u vezi toga? Hoćeš li se povući natrag u svojih 5m betona, u svoj zlatni kavez, u sigurnu rutinu koju poznaješ cijeli život, ili ćeš skupiti hrabrosti i izaći van komfor zone i istražiti veliki strašni svijet oko sebe?

Djeluje kao jednostavna odluka. Što čekaš?

 

O KORENSKOM VRHU

Postoji samo jedna staza do vrha i natrag, što eliminira bilo kakvu kombinaciju kružne rute, a sama staza je dosadna, bez upečatljivih dijelova ili lijepih pogleda. Pogled postoji tek s alternativnog vrha, na početku kamenjara na vršnom dijelu, a ograničen je samo na Ličku stranu Velebita. Do pravog vrha koji se nalazi u šumi treba izdvojiti još 30'tak min. po stazi s koje su uklonjene markacije jer vodi kroz vrlo zahtjevan teren, po klimavom kamenitom kršu, dosta opasno zbog čega je žig HPO-a premješten na početak kamene glavice.

Tek zajedno s predivnom pričom o medvjedima iz Kutereva (klikni za priču o Kuterevu), Korenski vrh može postati dio jednog ugodno provedenog dana. Zaobići medvjede i ići ciljano samo na ovaj vrh čvrsto ne-preporučujem.

Detalji_izleta

 

Dragi čitatelju, uvijek će postojati obiteljska i društveno prihvatljiva isprika zašto baš ovaj vikend ne-otići na planinu. Opasnost od zmija, krpelja, medvjeda, pada sa stijene, dehidracije, MINA, lutanja, puknuća nokta… Da se naše mame i cure pita, nema zdravijeg i sigurnijeg za tebe i mene od sjedanja ispred televizije ili šetnje za rukicu po Jarunu ili rivi.

Bilo da se radi o odlasku u divljinu, promjeni radnog mjesta, ili prekidu iscrpljujuće veze, vrijeme je da prestaneš tražiti dopuštenje od drugih, vrijeme je za malo tjeskobe i adrenalina, vrijeme je da počneš živjeti život vrijedan pričanja, vrijeme je da udariš FUCK-IT sklopku u glavi, vrijeme je za malo zabave.

 


Comments are closed.