Tulove grede

Majstorska cesta - Burobran - Tulove grede

Tulove grede, posljednji as u rukavu južnog Velebita, skupina stjenovitih kukova koji se oštro izdižu nad tunelom Sv. Rok sa morske strane, idealna su destinacija za jedan jednodnevni zimski izlet. Da ne bi sve bilo idealno i jednostavno, završni uspon na vrh ipak zahtjeva određenu penjačku vještinu, međutim trud i rizik vrijede nagrade koja čeka planinara na vrhu u obliku fantastičnog neometanog pogleda u svim smjerovima.

Tulove-grede

Info-Tulove

Download

GPX-Download

Jureći autoputom iz smjera mora prema tunelu Sveti Rok i kontinentalnoj Hrvatskoj, već se sa Masleničkog mosta može golim okom primijetiti zabačena, osamljena, ali interesantna skupina visokih stijena na samoj granici južnog Velebita, taman iznad samog ulaza u tunel. Riječ je naravno o Tulovim gredama, još jednim malim biserom Hrvatskih planina.

Mnogo je legitimnih razloga za ne ići na Tulove grede:

  • Od Zagreba do polazne točke treba potegnuti malo manje od 3h normalne vožnje, a za uspon od burobrana do vrha treba 50min. Ovo predstavlja problem. Ako se vozimo 3h onda možemo radije otići u Paklenicu gdje se Tulove grede ponovo nađu gurnute na listu “to ćemo sljedeći put“.
  • Do polazne točke burobrana treba odvaliti malo manje od 7km po makadamu, šteta auta. Da je nečiji tuđi auto, ajde, stisli bi zube i progutali činjenicu da se više vozimo nego planinarimo na ovom izletu.
  • Čuo sam ga je gore sve još uvijek minirano, da se treba penjati po stijenama, i navodno da ima poskoka.
  • Zašto bi išli tamo, ionako vrh Tulovih greda nema žig HPO-a…

Da, sve su ovo dobri i opravdani razlozi zašto ne-ići, zašto stalno odgađati – ipak ima toliko drugih vrhova po Velebitu koje još treba vidjeti. Ovo su bili manje-više sve moji razlozi dok se nakraju okolnosti nisu poklopile, rekli smo fuck-it i krenuli na izlet vrijedan pričanja.

UKRATKO:

Da, isplati se voziti 3h zbog Tulovih greda.

Ne, ne mora se autom ići po makadamu – dapače uspon pješke po majstorskoj cesti pruža fantastične kadrove i fino razgibavanje od višesatne vožnje.

Da, ima mina – ali postoji očišćena staza do vrha; ima poskoka, ima mogućnosti za pad sa stijene… dobro, koliko je sve ovo drugačije od ostalih planina i vrhova po lijepoj našoj?

Jedina mrlja, jedina je ta što vrh nije u sustavu HPO-a (a recimo Veliki Lovnik na Samoborskom gorju je). Ali to je potpuno irelevantno, na kraju krajeva koga briga za žig. Dragi čitatelju otiđi, osvoji Tulove grede, divno je, i ako mogu savjetovati otiđi zimi kao i mi, uživaj u ugodnom zimskom suncu s mora jer bi ljeti ova staza mogla biti pravi pakao.

Za više detalja o stazi, usponu, poteškoćama, savjetima, pogledaj opise unutar galerije slika.

 

Detalji_izleta

jedan-život

 


Dobro je dijeliti, pa… PODIJELI:

Comments are closed.