MEDVEDNICA: LEUSTEK

Medvednica: Tunel - st. 14 Leustek (originalnim putem) - Sljeme - spust po st. 57,15 i 14 do tunela

Staza br. 14 poznata još kao i Leustekova staza je najlakša i moguće najbrža staza za uspon do vrha Sljemena. Staza ne posjeduje poglede vrijedne spomena, niti jedinstvene prirodne fenomene, nema ništa posebno upečatljivo čime bi ona opravdala svoju popularnost među rijekom planinara i biciklista koji je iz tjedna u tjedan religiozno posjećuju. Možda upravo u tome i leži čar staze. Možda ljepota boravka u prirodi ne mora uvijek biti uredno servirana na srebrenom pladnju u obliku spektakularnog pogleda s vrha.

hdr

Info-Leustek

Download

GPX-Download

 

I neplaninari, osobito starija godišta, trebaju odšetati na Sljeme, pa je to staza kojom svatko bez velikog napora može dohvatiti vrh Sljemena. – Albino Leustek

Svatko ima svoju prvu stazu, prvu planinu gdje je sve to za njega počelo. I koliko god bi se sada htio hvaliti da je to Velebit ili još draži Gorski kotar, moj početak je bio upravo tu u srcu Medvednice, na najlakšoj i moguće najpoznatijoj stazi br. 14 još znanoj kao Leustekova staza.

Prvi put kada sam izgurao Leusteka, na vrhu sam 5'min istezao mišiće u nogama. Idući dan noge su bile u bolovima za kakve nisam znao da postoje, desni kuk je gorio od upale. Drugi put kada sam išao na Leusteka, skoro sam se izgubio, u galeriji slika ću napomenuti gdje točno. Mjeseci su se krenuli nizati a tako i moji redoviti odlasci na Medvednicu i Leusteka.

Kupio sam zemljovid Medvednice, ali nisam ništa razumio budući nisam imao ni najmanji osjećaj gdje se ja točno nalazim u prostoru i planini. Mislim da sam se jednu čitavu godinu ili i više grčevito držao Leusteka, ne pomišljajući ni na tren o nekoj drugoj stazi za uspon ili spust od vrha. Leustek mi je pružio sve što mi je trebalo, postao je moj poligon za trening, moj bijeg od ljubavnih i studentskih muka tada, moja oaza mira.

Nakon godine Leusteka, otkrio sam paralelno i Gipsa (staza 57A) što je urodilo novom ljubavi i da bi stvar bila bolja – shvatio sam da mogu dvije staze kombinirati za uspon i spust. BRZO, neka netko ovom studentu da medalju! Mislim da su moje prve tri godine planinarenja bile isključivo vezane uz Medvednicu i to upravo na usko područje od Gračana do vrha. Pomisao da idem na neki Velebit ili Samoborsko gorje me tada oblijevala hladnim znojem.

Poruka koju želim prenijeti tebi dragi čitatelju je da ne treba žuriti s osvajanjem planina po Hrvatskoj, ima ih više nego dovoljno i neće nikuda pobjeći.

Ako si početnik, ako ti se noge i zglobovi još nisu priviknuli, ako se još ne osjećaš dovoljno sigurno za samostalno istraživanje drugih gora, ako se nigdje ne usudiš ići bez ekipe, obližnja planina u tvojoj okolici će ti pružiti sve što treba da ojačaš tijelo i duh za ono što će uslijediti kasnije.

Staza br. 14 poznata još kao i Leustekova staza je bez sumnje najlakša i moguće najbrža staza za uspon do vrha Sljemena. Staza ne posjeduje poglede vrijedne spomena, niti jedinstvene prirodne fenomene, nema ništa posebno upečatljivo čime bi ona opravdala svoju popularnost među rijekom planinara i biciklista koji je iz tjedna u tjedan religiozno posjećuju. Možda upravo u tome i leži čar staze. Možda ljepota boravka u prirodi ne mora uvijek biti uredno servirana na srebrenom pladnju u obliku spektakularnog pogleda s vrha.

 

Detalji_izleta

 

Dragi čitatelju, uvijek će postojati obiteljska i društveno prihvatljiva isprika zašto baš ovaj vikend ne-otići na planinu. Opasnost od zmija, krpelja, medvjeda, pada sa stijene, dehidracije, MINA, lutanja, puknuća nokta… Da se naše mame i cure pita, nema zdravijeg i sigurnijeg za tebe i mene od sjedanja ispred televizije ili šetnje za rukicu po Jarunu ili rivi.

Bilo da se radi o odlasku u divljinu, promjeni radnog mjesta, ili prekidu iscrpljujuće veze, vrijeme je da prestaneš tražiti dopuštenje od drugih, vrijeme je za malo tjeskobe i adrenalina, vrijeme je da počneš živjeti život vrijedan pričanja, vrijeme je da udariš FUCK-IT sklopku u glavi, vrijeme je za malo zabave.

 


Comments are closed.