MEDVEDNICA: Trasom stare žičare

Medvednica: Bliznec - trasom žičare - Sljeme - Leustek

Umjereno naporan, na mjestima pošteno naporan ali atraktivan uspon trasom stare žičare od parkirališta Bliznec do tornja na Sljemenu. Spust laganom i dobro uređenom stazom 14 – Leustek. Meni jedna od dražih kružnih ruta po Medvednici.

Prema XY stupu

Info-TrasomŽičare

Download

GPX-Download

GPX trag – na dijelovima se gubio signal te je uređaj jednostavno vukao ravnu liniju. Ovo ću pokušat editirat i staviti ispravnu stazu gore. Međutim do tada, nešto je bolje nego ništa. Upozoren si – stoga nemoj slijepo pratiti GPX trag već koristi donekle zdrav razum i gps u guzici za snalaženje u prirodi.

 

Imam 16. godina, srednja škola, zimski praznici, godina 2000. Roditelji me puštaju na tjedan dana u metropolu, u Zagreb kod bratića i ujaka (onog planinara kojega sam spomenuo u tekstu Moja priča).

Bratić, stariji od mene 9 g. kaže jedno jutro „amo na Sljeme, na grah i pivu!“. Ajmo! Pola sata kasnije parkiramo Tuntać (Fiat Punto zvan od milja) i prolazimo kroz pomalo jeziv tunel dug 200'tinjak metara. Ubrzo stižemo do polazne postaje Sljemenske žičare, kupujemo kartu, ulazimo u malu limenu kabinu.

To je bilo jedno zanimljivo i pomalo napeto iskustvo. Neću lagati, bilo me prpa (strah) na par mjesta, pogotovo na momentima kada se cijela kabina našla u udarima vjetra, a zvuk cviljenja metala i čeličnih sajli je samo dolijevao teror u kosti i srce.

Jasno se sjećam prijelaza preko najveće dubine (službeno oko 85m) od kabine do tla. 23 minute kasnije živi i zdravi izlazimo na gornjoj postaji. Kratka šetnja do Činovničke livade, grah i pivo. Par sati kasnije povratak doma.

Ja: Božo, Božo! (ujak Božidar), bili smo na Sljemenu!

Božo: Ozbiljno? Svaka čast dečki, odlično, kojom ste rutom išli do gore?

Ja: pih rutom… pa žičarom.

Ujak se ustaje od stola, razočaran bez riječi odlazi u dnevni boravak. 17. godina kasnije, danas, mi je potpuno jasno zašto je tako reagirao. I ja bi tako reagirao. U njegovim očima ispali smo kao dva obična hipstera. Sram me je dan danas.

Danas (2017.) žičara više nije u funkciji. Nije u funkciji već čitavo desetljeće od 2007. godine. Međutim postoji dovoljno dobar put kroz šumu koji prati u velikom dijelu trasu stare žičare i koji je detaljnije opisan u galeriji slika.

U planu je izgradnja nove žičare, i pitanje je dali će se onda dopuštati kretanje pored stupova. Ali, od sada do tada dragi čitatelju imaš dovoljno vremena da jedan vikend prođeš rutom stare trase i probaš zamisliti kako je nekad bilo.  

Detalji_izleta

 

Dragi čitatelju, uvijek će postojati obiteljska i društveno prihvatljiva isprika zašto baš ovaj vikend ne-otići na planinu. Opasnost od zmija, krpelja, medvjeda, pada sa stijene, dehidracije, MINA, lutanja, puknuća nokta… Da se naše mame i cure pita, nema zdravijeg i sigurnijeg za tebe i mene od sjedanja ispred televizije ili šetnje za rukicu po Jarunu ili rivi.

Bilo da se radi o odlasku u divljinu, promjeni radnog mjesta, ili prekidu iscrpljujuće veze, vrijeme je da prestaneš tražiti dopuštenje od drugih, vrijeme je za malo tjeskobe i adrenalina, vrijeme je da počneš živjeti život vrijedan pričanja, vrijeme je da udariš FUCK-IT sklopku u glavi, vrijeme je za malo zabave.

 


Comments are closed.