Djelomično kružna staza: Etno kuća pod Okićem - Okić - Plešivicia - Zub - Popov dol - Okić
Srednje naporna staza, dobro markirana, lijepi pogledi s vrha Plešivica i Zuba, hrana u domu Dr. Maks Plotnikov fina. Okić i Plešivica obavezan izlet barem jednom u životu!
Čitavo područje Samoborskog gorja je zanimljivo i lijepo na svoj način. U niti jednom pogledu se ono ne može mjeriti, niti bi se trebalo uspoređivati s Velebitom ili nekom drugom planinom što je česta praksa planinara tijekom pohoda na neki vrh „uuu ovo me jako podsjeća na …“.
Ljepota Samoborskog gorja leži u tome što nema jednu istaknutu planinu koju možeš osvojiti u jedan dan i reći sam sebi „eto odradio sam i to“, već se sastoji od više razbacanih hrptova i grebena, svaki sa svojim vrhom i nekom svojom pričom. Jednu, odnosno dvije priče imaju za ispričati Okić i Plešivica.
Okić je lako dostupan, te još lakše osvojiv u planinarskom smislu. Srećom, u neposrednoj blizini je nešto viša i zahtjevnija Plešivica, te zajedno čine jedan stvarno lijep i ugodan izlet po Samoborskog gorju vrijedan posjeta.
Više informacija: gdje parkirati, gdje jesti, gdje pišati, gdje opaliti selfie, sve to i više o povijesti Okića i Plešivici unutar galerije slika.
Dragi čitatelju, uvijek će postojati obiteljska i društveno prihvatljiva isprika zašto baš ovaj vikend ne-otići na planinu. Opasnost od zmija, krpelja, medvjeda, pada sa stijene, dehidracije, MINA, lutanja, puknuća nokta… Da se naše mame i cure pita, nema zdravijeg i sigurnijeg za tebe i mene od sjedanja ispred televizije ili šetnje za rukicu po Jarunu ili rivi.
Bilo da se radi o odlasku u divljinu, promjeni radnog mjesta, ili prekidu iscrpljujuće veze, vrijeme je da prestaneš tražiti dopuštenje od drugih, vrijeme je za malo tjeskobe i adrenalina, vrijeme je da počneš živjeti život vrijedan pričanja, vrijeme je da udariš FUCK-IT sklopku u glavi, vrijeme je za malo zabave.