ŽUMBERAK: SLAP SOPOT – JEČMIŠTE – PLIJEŠ – SOPOTE

Kružna ruta: Sopote - Slap Sopot - Ječmište - Pliješ - Sopote

Ako je Šikić jatara šupak Velebita onda je bez dvojbe Ječmište slijepo crijevo Žumberka. Ne može svaki izlet biti avantura vrijedna prepričavanja. Da bi slatko bilo slađe, katkad je potrebno pregristi i malo gorkog između. Isto vrijedi i za ovaj izlet koji će sve ostale učiniti za čitav red atraktivnijim.

Vrh Ječmište

Info-Jecmiste-Plijes

Download

GPX-Download

 

The eyes are useless when the mind is blind - unknown

 

Interesantno je to kako u životu postoji miris, pjesma, ili događaj koji se trajno veže u sjećanju za pojedini trenutak. Nekad je dovoljno da samo osjetimo aromu, ili čujemo melodiju i na našem privatnom kino platnu u mozgu se prevrti cijela radnja snimljenog momenta. Kada god bacim oko s autoceste prema tornju na vrhu, kada god hodam po Žumberku, redovito se sjetim mojeg prvog uspona do vrha Sv. Gere i zanimljivog dvojca koje sam susreo gore.

Po silasku sa geodetskog derutnog stupa, s čijeg se vrha pružaju izvanredni vidici vrijedni rizika i grčevitog uspona na njega, kod žiga i ruksaka susreo sam dvojicu muškaraca srednjih godina. Nakon što su me pozdravili s dober dan misleći da sam Slovenac (jer nije rijetkost sresti Slovence po Žumberku, budući on tvori prirodnu granicu između dvije zemlje), zaključio sam da su oni vjerojatno Slovenci i nebili lakše premostili jezične barijere uzvratio sam pozdrav sa super polako: d o b a r  d a n. Prvi upita tečno Hrvatski otkud sam došao? Odgovorim iz Zagreba, pa dobijem po nosu što nisam odmah rekao da sam Hrvat?

Nakon što smo se dobro nasmijali, primjetim da drugi stalo gleda oko mene – ali ne i ravno u mene. Postavim im obojici novo pitanje i lagano zakoračim metar desno i promatram s zanimanjem kako drugi odgovara u smjeru u kojem sam se nalazio minut prije. Prvi je očito registrirao moje iznenađenje na licu, te nije čekao iduće pitanje koje bi uslijedilo već je sam odlučio ponuditi objašnjenje.  

Kolega je slijep, a on je njegov vodič po planinama. Zajedno su prošli veći komad kontinentalnih ali i Jadranskih planina. Po završetku uspona on mu služi kao oči. Pedantno mu riječima slikovito opisuje sve što se oko njih nalazi. Prepričava kakav je pogled, uspoređuje ga s nekim sličnim osvojenim vrhovima, uzima za njega žig, dok ovaj šuti i upija svaku riječ te pušta maštu da odradi svoje u mislima.

Fasciniran sam.

Dva pitanja mogu isplutati na površinu, a odgovore možemo samo pogađati:

  1. Da li ja, ili ti, imamo nekoga tko bi isto bio u stanju napraviti za nas?
  2. Koja je stvarno poanta planinarenja, ne može sve biti samo u pogledima zar ne?

 

Što se tiče današnjeg izleta, on je udaljen par sati hoda istočno na Žumberku od vrha Sv. Gere, i nema pogleda. Priznajem da ovo nije izlet kojem bi se netko trebao veseliti, niti očekivati nešto nezaboravno. Ako je Šikić jatara šupak Velebita, onda je bez dvojbe Ječmište slijepo crijevo Žumberka. U najboljoj želji sam ga pokušao učiniti interesantnim kružnom rutom preko prekrasnog slapa Sopot. Mislim da ga vrijedi odraditi bar jednom, čisto zato jer će tada svi drugi izleti djelovati za red uzbudljiviji. Utješna nagrada je da na ruti leže čak dva žiga HPO-a: Pliješ i Ječmište.

Ali, ako bi mogao birati između ovog izleta ponovo, ili 5'minuta razgovora s tobom, gdje bi Ti od mene tražio utjehu prepričavajući još jednom zašto si nesretan u životu, kako je samo tebi teško, i kako je “komplicirana“ tvoja situacija iz koje ne možeš naći izlaz, biram 5 sati samoće i slijepo crijevo Žumberka bilo kad, u bilo kojim uvjetima.

Da budem kristalno jasan, dragi čitatelju: jebi se zajedno sa svojim izgovorima i opravdanjima. Slijepac ih ima više nego dovoljno, ali svejedno tuče i osvaja vrhove, planinari, vodi život zanimljiv prepričavanja. Da li Ti isto možeš reći za sebe?

 

Detalji_izleta

 

Dragi čitatelju, uvijek će postojati obiteljska i društveno prihvatljiva isprika zašto baš ovaj vikend ne-otići na planinu. Opasnost od zmija, krpelja, medvjeda, pada sa stijene, dehidracije, MINA, lutanja, puknuća nokta… Da se naše mame i cure pita, nema zdravijeg i sigurnijeg za tebe i mene od sjedanja ispred televizije ili šetnje za rukicu po Jarunu ili rivi.

Bilo da se radi o odlasku u divljinu, promjeni radnog mjesta, ili prekidu iscrpljujuće veze, vrijeme je da prestaneš tražiti dopuštenje od drugih, vrijeme je za malo tjeskobe i adrenalina, vrijeme je da počneš živjeti život vrijedan pričanja, vrijeme je da udariš FUCK-IT sklopku u glavi, vrijeme je za malo zabave.

 


Comments are closed.