ŽUMBERAK: SOČICE – PLIJEŠ – SV.GERA

Kružna ruta: Sočice - Slap Sopot - Pliješ - Sv.Gera - Sočice

Gdje je najatraktivniji slap na Žumberku, koje je pravo ime za najviši vrh Žumberka, gdje je masovna grobnica hrvatskih vojnika iz Drugog svjetskog rata, po čemu je Žumberak dobio ime, koliko kapelica ima na vrhu? Sve to i više u današnjem izletu po Žumberku.

Pogled sa stupa

Info-Plijes_svGera

Download

GPX-Download

Subota, početak Rujna, 08h ujutro. Zgrada HAC-a pored naplatnih kućica Lučko na izlazu iz Zagreba, šalter za nadoplatu ENC-a.

Ja: Jeli završilo ludilo na Lučkom za ovu godinu?

Ljubazni djelatnik: Uz ovako vrijeme vani, siguran sam da je gotovo.

Koračam prema automobilu, u dugim rukavima, hladno je. Nakon dva dana kiše prognoza za Subotu je suho vrijeme bez padalina uz moguće mjestimično razvedravanje. Mislim da su lagali. Vlaga u zraku je 97%, tmurno je i maglovito, vidljivost 300 metara.

Vozim se autoputom prema Jastrebarskom i polaznoj točki izleta, selu Sošice u srcu Žumberka. Brisaći neumorno cvile gore dole po staklu. Nisam siguran dali pada kiša ili je koncentracija vlage tolika da je vjetrobransko staklo konstantno natopljeno. Kao da je to uopće sada važno, ono što me brine je da je vidljivost sve manja i manja a ja se ko za inat uputio na najviši vrh Žumberačke gore, svetoj Geri vlasniku jednog od najljepših pogleda u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Tmurno vrijeme hrani tmurne misli u glavi. Da se okrenem i odem natrag? Jeli mi ovo treba u životu, već sam jednom prošao po hrptu Žumberka u oblaku, u kiši, u zimi. Sa vrha Svete Gere se za lijepa vremena može vidjeti Risnjak, Klek, Japetić i pola Slovenije, danas neću vidjeti prst pred nosom a blata po stazi zasigurno neće nedostajati. Prognoza je kiša narednih pet dana u čitavoj zemlji. To je normalno, ipak je skoro Jesen. Kako se tjedni budu nizali vrijeme neće biti sve bolje i bolje.

Atraktivan pogled s vrha je lijepa nagrada svakom planinaru za uloženi trud, ali nije i ne smije biti jedini razlog odlaska na planinu. S druge strane što bi trebao raditi? Sjedati doma, čekati savršenu Subotu sa savršenim vremenskim prilikama za savršeni izlet po planini za sliku moga savršenog života na društvenim mrežama za moje savršene prijatelje?

Pritišćem pedalu gasa, prestižem kolonu autobusa, kamiona i švaba koji tek odlaze na more. Trenuci dileme i obeshrabrujućih misli bude bijes koji tinja u meni. Možda je oblačno, tmurno i vlažno ali ja znam zašto idem gore. Pa što ako pada kiša čitav dan. Imam kabanicu. Pa što ako budem u oblaku cijeli dan. Imam dovoljno slika fantastičnih pogleda s vrhova čitave Hrvatske. Pa što nema nigdje suho za sjesti i jesti ručak. Jeo sam dovoljno puta s noga u hodu po kiši. Pa što ako tebi to djeluje tužno i samotno, očito i dalje ne razumiješ zašto radim to što radim.

Kada si zadnji put TI napravio nešto što si htio i mogao?

Ovaj vikend nisi išao nigdje jer je kiša. Pret-pret-prošli vikend si bio nešto boležljiv, malo si kašljao pa je bilo bolje ostati doma i odmoriti. Pretprošli vikend nisi mogao ići nigdje jer si morao na rođendan nekog šupka „prijatelja“ tvoje bolje polovice. Prošli vikend si odlučio raditi neplaćenu Subotu kako bi se dokazao u očima šefa koji će kasnije pred upravom pokupiti sve zasluge i bonus na plaću – a tebe ko jebe budalo. Vikend iza ti dolazi rodbina u grad pa je obiteljski ručak na dnevnom redu. Vikend iza iza treba ići u IKEA-u, malo novog namještaja kojega ćeš sastavljati čitavu Nedjelju.

Kada si zadnji put napravio nešto što si TI stvarno želio?

Može biti najusraniji izlet ikada, ali u svakom trenutku ću uživati jer TO radim jer TO mogu i želim bez da od ikoga tražim dopuštenje ili blagoslov. A to je zanimljiv koncept za razmisliti – raditi nešto što želiš a ne što moraš?

Nakon 30'minuta vožnje po dobro asfaltiranoj ali pomalo divljoj cesti od Jastrebarskog prema Sošicama, 5km prije odredišta ulazim u jedan malo jači S zavoj na čijem kraju stoji nevidljiva magična barijera. Kao da je netko prstom okinuo prekidač, najednom je sunčano, bez oblaka na nebu, bez sumaglice na cesti. Stižem u Sošice i parking pored knjižnice i pošte. Vani je toplo bez potrebe za dugim rukavima. Nakraju izgleda da će ovo ipak biti jedan odličan izlet. Pa krenimo… (više o izletu unutar galerije slika)

Detalji_izleta

 

Dragi čitatelju, uvijek će postojati obiteljska i društveno prihvatljiva isprika zašto baš ovaj vikend ne-otići na planinu. Opasnost od zmija, krpelja, medvjeda, pada sa stijene, dehidracije, MINA, lutanja, puknuća nokta… Da se naše mame i cure pita, nema zdravijeg i sigurnijeg za tebe i mene od sjedanja ispred televizije ili šetnje za rukicu po Jarunu ili rivi.

Bilo da se radi o odlasku u divljinu, promjeni radnog mjesta, ili prekidu iscrpljujuće veze, vrijeme je da prestaneš tražiti dopuštenje od drugih, vrijeme je za malo tjeskobe i adrenalina, vrijeme je da počneš živjeti život vrijedan pričanja, vrijeme je da udariš FUCK-IT sklopku u glavi, vrijeme je za malo zabave.

 


Comments are closed.