Klek: Ogulin – Kneja – Klek

Klek: Ogulin - Kneja - Klek

Sve planine imaju dušu i posebnu vibru. Klek nije izuzetak tome. Impozantni vrh privlači pažnju i svih smjerova gledanja. Finalni uspon zahtjeva neku alpinističku vještinu i malo muda - ali se isplati višestruko. Hrane nema. Klek, ako još nisi bio, mora doći na tvoju To-Do listu vrhova ove godine!

Livada nedaleko od Kneje

Iznad munja, oblaka i triesa

Orijaški, poput kamen-diva

Sanak vječni spokojno što sniva,

Klek se gordi diže put nebesa.

 

Kršna roda ponosita slika,

Alem kamen hrvatskijeh gora,

Na ima mu ravna takva lika

Od Crnoga do Jadranskoga mora.

Albert Weber, 1898.

 

 

Info-Klek

Download

GPX-Download

Godina 1874. se vodi kao početak planinarstva u Hrvatskoj, a Klek kao kolijevka istog.

Kako mjeriti početak planinarstva u Hrvatskoj? Zašto Klek? Ljudi su se i prije toga penjali na planine i brda, između ostaloga 1838. se čak saski kralj F. August II. uspinje na Klek u društvu J. Jelačića (kasnije bana). Zašto onda ovo nije početak?

Sveučilišni profesor iz Graza J. Frischauf 1874., nakon uspona na Klek potiče ideju osnivanja Hrvatskog planinarskog društva iste godine u Zagrebu, kao 9. planinarskog društva u svijetu. Klek automatski postaje početak, ground zero, svih kasnijih organiziranih pohoda na planine. Na Kleku, ako me dostupne informacije ne lažu (kao političari za koje glasamo) na Kleku je markirana prva planinarska staza u Hrvatskoj.

Dakle negdje je to moralo krenuti, i lijepo je da je to Klek a ne Velebit, ili Medvednica, ili ne daj Bože Japetić.

Klek je jedna od onih planina koju čovjek može slobodno upisati u kalendar kao obavezno mjesto posjeta jednom godišnje. Iz koje god strane ga se promatra, vršna 200m visoka impozantna kamena stijena privlači pozornost promatrača i nekom nevidljivom silom privlači bliže.

Klek iz Ogulina

Od svih, najljepši je pogled iz Ogulina od kud Klek ostavlja dojam usnulog diva s vrhom kao glavom, šumovitim hrptom kao tijelom, te hridinama Klečicama kao nogama.

 

Detalji_izleta

 

Dragi čitatelju, uvijek će postojati obiteljska i društveno prihvatljiva isprika zašto baš ovaj vikend ne-otići na planinu. Opasnost od zmija, krpelja, medvjeda, pada sa stijene, dehidracije, MINA, lutanja, puknuća nokta… Da se naše mame i cure pita, nema zdravijeg i sigurnijeg za tebe i mene od sjedanja ispred televizije ili šetnje za rukicu po Jarunu ili rivi.

Bilo da se radi o odlasku u divljinu, promjeni radnog mjesta, ili prekidu iscrpljujuće veze, vrijeme je da prestaneš tražiti dopuštenje od drugih, vrijeme je za malo tjeskobe i adrenalina, vrijeme je da počneš živjeti život vrijedan pričanja, vrijeme je da udariš FUCK-IT sklopku u glavi, vrijeme je za malo zabave.

 


Comments are closed.