Kolovratske stijene – Krampusov put

Stalak - Zelena kuća - Kolovratske stijene - Krampusov put - Stalak

Kolovratske stijene osamljena zabačena skupina stijena u srcu šumskog prostranstva masiva Velike Kapele koje se proteže područjem južno od Bijelih stijena sve do mora bez iti jednog naselja u blizini. Vršni kameni greben dužine 1km obilježen je s dva istaknuta vrha na početku i kraju, na jugu i sjeveru. Južni vrh se nalazi na 1090m nadmorske visine i predstavlja kontrolnu točku HPO-a. Sjeverni vrh je nešto viši sa 1099m n.v. nema žiga i s južnim je spojen jedinstvenom, opasnom, frustrirajućom ali nadasve atraktivnom stazom zvanom još i Krampusov put.

Tehnički zahtijevan dio staze

Info-Kolovratske_Krampus 

Download

GPX-Download

 

Nisam siguran što me je probudilo u Nedjelju. Prve zrake sunca kroz napola spuštene rolete, cvrkut rano jutarnjih ptičica, ili turbulentni san u kojem provodim više sati u sobi bez izlaza s Hulkom koji me pobješnjelo koristi kao alat za rušenje neprobojnih zidova … auuuch. Svakim trenom noćna mora blijedi u zaborav dok ja i dalje ležim nepomično u bolovima prikovan za madrac kao da je san bio stvarnost. Postoji samo jedan ispravan način za obilazak Kolovratskih stijena, a ovo je njegova nagrada idući dan.

Kolovratske stijene osamljena zabačena skupina stijena u srcu šumskog prostranstva masiva Velike Kapele koje se proteže područjem južno od Bijelih stijena sve do mora bez iti jednog naselja u blizini. Planinarski manje popularna destinacija zbog neposredne blizine daleko ljepših i atraktivnijih Bijelih stijena. Vršni greben se proteže dužinom od 1km s dva istaknuta vrha na početku i kraju, na jugu i sjeveru. Južni vrh se nalazi na 1090m nadmorske visine i obilježen je kao kontrolna točka HPO-a. Sjeverni vrh je nešto viši sa 1099m n.v. nema žiga i s južnim je spojen jedinstvenom, opasnom, frustrirajućom ali nadasve atraktivnom stazom zvanoj još i Krampusov put koju su, ne tako davno, trasirali članovi HPD Vihor. Ime puta je prema nepotvrđenim izvorima dano u spomen na planinara Željka Kanturu, jednog od osnivača Kapelanskog Planinarskog Puta.

Istražujući ranije Kolovratske stijene naišao sam na različite informacije u vezi Krampusovog puta. Svi su redom isticali da se radi o vrlo ozbiljnoj i tehnički zahtjevnoj stazi koja uključuje penjanje i spuštanje po stijenama, kretanje po škrapama, te probijanje kroz gusto raslinje. No dok su jedni upozoravali da je ruta izuzetno teška, drugi su dijelili vesele fotografije bezbrižnog obilaska istog puta s djecom.

KRAMPUSOV PUT – ISTINA

Tko je god imao priliku i zadovoljstvo (ili ne-zadovoljstvo) bar jednom proći po hrptu između Bijelih i Samarskih stijena – zvanom još i Vihoraški put, na Krampusovom putu će imati novu priliku zagristi kolačić jednakog okusa. Ne iznenađuje ni najmanje što su oba trasirali Vihoraši (manijaci – svaka Vam čast!)

Vršni greben se od južnog do sjevernog vrha proteže samo 1km za koji je nama bilo potrebno izdvojiti ravno 1h:50min. Kretali smo se od smjera jug – sjever računajući da će biti iz nekog razloga lakše. Nije. Potpuno je svejedno, mada ipak dajem prednost ovom smjeru kretanja jer je uspon od Zelene kuće do sjevernog vrha osjetno strmiji od onog na južni. Kretali smo se normalnom brzinom fotografirajući zanimljive kadrove, tražeći mjestimice slabo vidljive markacije, oprezno probijajući se kroz gusto i visoko raslinje – iskustvo prolaza kroz more koprive možda s Ponedjeljka podijelim u registar sreće Otvorenog radija …

Razina tehničke zahtjevnosti je možda malo pretjerana. Istina je da se dobar dio vremena provodi na golim stijenama tražeći što jednostavniji put preko oštrih škrapa, ali samo na jednom mjestu postoji situacija gdje pojedinca može i treba obliti hladan znoj. Govorim naravno o prelasku sa stijene na stijenu nedaleko od sjevernog vrha za kojeg su se članovi društva pobrinuli i u stijenu zabili više dužih metalnih šipki kako bi prijelaz bio što bezbolniji. Opasno je, ali nije tako strašno ako posjeduješ barem minimalne vještine penjanja a pri tome nisi kilav i smotan ko sajla.

Ako bi razinu tehničke zahtjevnosti morao smjestiti u neki red veličine onda bi to rekao ovako: ako nisi u stanju proći rutom 7. zubi Kalnika, ili se uspeti i spustiti uz sajlu i klinova težim putem na vrh Bijelih stijena, za tebe nije Krampusov put i ovdje nije niti mjesto niti vrijeme gdje ćeš trenirati svoje penjačke vještine.

Moram napomenuti, signala na mobitelu ovdje NEMA. Nije ga bilo niti s jednog vrha, niti sa staze, niti na parkingu uz cestu Ogulin – Novi Vinodolski. Ako stvari ovdje odu po zlu nema ti nikoga koga možeš pozvati u pomoć a priroda će se već pobrinuti da smotani i kilavi postanu hrana za vukove i medvjede.

ZAKLJUČAK

Žig se na južnom vrhu može pokupiti i bez vratolomije po vršnom grebenu, ali onda je to samo višesatno hodanje tamo natrag kroz gustu ali lijepu šumu Gorskog kotara.

Duljina puta i vrijeme obilaska Kolovratskih stijena kružnom rutom preko Krampusovog puta se može značajno skratiti vožnjom po makadamu sve do skloništa Dulibe – Zelene kuće čime bi ukupan krug bio cca 4h. Skraćivanje staze autom ja ne volim i takvu naviku smatram neukusnom. Planine su tu da se osvajaju pješke koliko god to fizički i vremenski bilo zahtjevno. Prilaze automobilom pod vrh ostavljam neozbiljnim planinarima i jebenim hipsterima.

Ruta od Pl. kuće Stalak do južnog vrha uz prijelaz po grebenu i natrag do automobila boli, boli jako. Govorimo o stazi duljine 20'kilometara u vremenu između 8 – 9h hoda, od čega su 3h vrlo naporana i frustrirajuća ali atraktivana sata po vršnom grebenu. Zbog svega zajedno ću ovaj izlet s ovom rutom staviti u nepopularnu kategoriju jebeno teških izleta. S druge strane uz toliko fenomenalnih vrhova i staza po Gorskom kotaru i Velebitu, vjerujem da će rijetki poželjeti otići ovdje više od jednog puta stoga ako planiraš odraditi Kolovratske stijene odradi ih kako treba, stisni zube i uživaj. Ja znam da jesam.

Detalji_izleta

 

 

Dragi čitatelju, uvijek će postojati obiteljska i društveno prihvatljiva isprika zašto baš ovaj vikend ne-otići na planinu. Opasnost od zmija, krpelja, medvjeda, pada sa stijene, dehidracije, MINA, lutanja, puknuća nokta… Da se naše mame i cure pita, nema zdravijeg i sigurnijeg za tebe i mene od sjedanja ispred televizije ili šetnje za rukicu po Jarunu ili rivi.

Bilo da se radi o odlasku u divljinu, promjeni radnog mjesta, ili prekidu iscrpljujuće veze, vrijeme je da prestaneš tražiti dopuštenje od drugih, vrijeme je za malo tjeskobe i adrenalina, vrijeme je da počneš živjeti život vrijedan pričanja, vrijeme je da udariš FUCK-IT sklopku u glavi, vrijeme je za malo zabave.

 


Comments are closed.