Tuhobić: Zlobin – Jelenčić – Tuhobić

Tuhobić: Zlobin - Jelenčić - Tuhobić - Zlobin

Staza uspona do Tuhobića po hrptu preko vrha Jelenčić pruža posjetitelju svu bol i frustraciju kakvu je moguće očekivati po većini staza nepripitomljenog, surovog ali iznenađujuće privlačnog Gorskog kotara. No bez obzira na stazu, trud uspona se višestruko isplati osvajanjem vrha s jednim od najljepših pogleda na samoj granici kontinentalne i primorske Hrvatske.

Vrh Tuhobić

Info-zlobinTuhobic

Download

GPX-Download

 

Miješanih sam osjećaja kada su u pitanju izleti po Gorskom kotaru. To nije strah što osjećam, to je nešto drugo. Možda nervoza, možda tjeskoba, ili tiha nada da neće možda biti onako kako očekujem da bi moglo bit – ali uvijek bude.

Svatko od nas je imao, nadam se, barem jednu iscrpljujuću vezu, prepunu svađa, netolerancije, sebičnosti, konstantnih igrica, testiranja krajnjih limita, gdje se sva muka mogla par puta pretrpjeti zbog onih 5 – 15min životinjskih poriva, a nakon toga natrag u glavobolju, sve do trenutka kada to cijelo šizofreno navlačenje ne završi ekspresno i brutalno, kako je uglavnom i počelo. Sada slobodni i nešto iskusniji, unaprijed možemo prepoznati uzorak ponašanja na drugoj strani, već lagano možemo prepoznati kako će ta moguća veza izgledati.

Kao u samome startu problematične veze, na izletu u južni Gorski kotar, svjesno ignoriram opasnosti, signale i sve ono loše. Misli mi se koncentriraju na samo lijepe aspekte, na slatku mrkvu koja visi na kraju magarčevog štapa, na jedinstven pogled s vrha – na sami vrhunac zbog kojeg je sve to vrijedilo. To nije strah što osjećam, to je tjeskoba, to nervoza zbog svega što će uslijediti prije ali i nakon vrhunca. Možda ovaj put neće biti tako.

Ali uvijek bude.

Nigdje dosad u lijepoj našoj nisam naišao na išta slično, nadam se da nikad neću. Prvih 20'min je redovito zabavno, uzbudljivo, zato jer je sve novo, drugačije, divlje (kao i u startu veze) ali onda bez jasne granice između, vrlo brzo prijeđe u zamorno i frustrirajuće. Govorim naravno o kretanju kroz nimalo pitom teren i šume Gorskog kotara. Zbog same prirode vrlo zahtjevnog terena, markirane staze često vrludaju ne-intuitivnim pravcima koje pojedinac nikada ne bi sam odabrao. Čitavu stvar komplicira i ne tako zabavan podatak da je većina markacija stara ili slabo uočljiva (čak kada se radi i o novoj stazi) što kretanje po istoj čini dva puta sporije i zamornije. Osim što se lako da skrenuti i zalutati, na ovom terenu vrebaju i druge opasnosti, mnoge po život opasne. Nakraju uslijedi nagrada za pretrpljenu muku. Nagrada je bolja nego što sam mogao zamisliti. Čitav trud se isplatio.

Nakon nekog vremena… dok jurim prema novoj planini i vrhu koji mi sada okupira misli, uočim je u daljini u prolazu. Tek se sada mogu sa smiješkom prisjetiti zabavnih trenutaka njezinog mukotrpnog osvajanja, hrvanja, frustrirajućeg uspona, te jedinstvenog kratkotrajnog zadovoljstva kojeg obližnja, sigurna, vjerna planina može glumiti, ali jednostavno nikad neće moći pružiti.

Detalji_izleta

 

 

Dragi čitatelju, uvijek će postojati obiteljska i društveno prihvatljiva isprika zašto baš ovaj vikend ne-otići na planinu. Opasnost od zmija, krpelja, medvjeda, pada sa stijene, dehidracije, MINA, lutanja, puknuća nokta… Da se naše mame i cure pita, nema zdravijeg i sigurnijeg za tebe i mene od sjedanja ispred televizije ili šetnje za rukicu po Jarunu ili rivi.

Bilo da se radi o odlasku u divljinu, promjeni radnog mjesta, ili prekidu iscrpljujuće veze, vrijeme je da prestaneš tražiti dopuštenje od drugih, vrijeme je za malo tjeskobe i adrenalina, vrijeme je da počneš živjeti život vrijedan pričanja, vrijeme je da udariš FUCK-IT sklopku u glavi, vrijeme je za malo zabave.

 


Comments are closed.